Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ETS – 13/12/2025
After winning Olympic gold last summer, the 24-time Grand Slam champion took care of the last thing he had left to accomplish in the sport. Where he plans to turn his relentless energy next—wellness, politics, history, humankind (plus plenty of tennis still)—may surprise you.
di Daniel Riley, sulla rivista GQ del 9 gennaio 2025
Precisa di non avere mai voluto che il pubblico sapesse se fosse o meno vaccinato. Non stava cercando di infiltrarsi nel Paese o di eludere le regole, sostiene. Questa, secondo lui, è l’idea più sbagliata dell’intera vicenda. Ha fatto domanda in forma anonima e ha ricevuto l’esenzione anonimamente, precisa. Non si trattava di un privilegio per il giocatore numero uno al mondo. Si trovava lì solo perché aveva ricevuto l’autorizzazione: aveva fatto il Covid di recente e di conseguenza aveva gli anticorpi.
«Sono sempre stato pacifista nell’approccio e nel modo di comportarmi nei confronti di tutte le persone e le Nazioni della regione», afferma. «Una volta eravamo lo stesso Paese. La famiglia di mia madre è croata. Lei è nata a Belgrado, ma tutti i suoi parenti sono croati. La parte di mio padre? Montenegro e Kosovo. Io sono nato in Serbia. Quindi, mi viene naturale trattare ognuno allo stesso modo. Il mio pensiero parte dal presupposto che eravamo un’unica Nazione, abbiamo tante somiglianze culturali, linguistiche e tradizioni comuni, di conseguenza perché non concentrarsi su quanto ci lega?».
«Al cento per cento», risponde. «L’idea è proprio questa. Ehi, senti, so bene che attualmente siamo Paesi separati. Ma speriamo di renderci conto che abbiamo così tanti punti in comune, dal punto di vista storico e culturale, da tornare a essere un’unica Nazione».
Pensi che il Paese dovrebbe essere di nuovo unito? O è più una questione culturale?
«Nei miei sogni più sfrenati, direi in uno scenario perfetto, perché no? Perché no?», afferma. «Parliamo la stessa lingua o una lingua molto, molto simile», considera spiegandomi le piccole differenze tra ciascuna. «Ci capiamo perfettamente. Se guardi i nostri costumi tradizionali, musica, danza, cibo: sono gli stessi! Esattamente gli stessi. Solo che le parole usate per descriverli sono diverse. Quindi sì, sono favorevole a unire le nostre Nazioni il più possibile. Non penso sia realisticamente fattibile, anche se nulla è impossibile. Ecco perché dico che, se dimostriamo di avere le stesse radici, la stessa storia e di provenire dalle stesse identiche tribù, allora forse qualcosa scatterà nelle persone».
Novak Đoković bi volio da Jugoslavija ponovo postoji: Zašto da ne, govorimo istim jezikom?
11.01.2025.
Uoči početka Australian Opena Novak Đoković je govorio za američki GQ, a između ostalog i o postojanju Jugoslavije
Novak Đoković ističe da je u njegovim snovima postojanje Jugoslavije idealan scenario.
– U mojim najluđim snovima to bi bio idealan scenario. Rekao bih da je to perfektan scenario. Zašto da ne? Ako mi svi govorimo istim ili veoma, veoma, veoma sličnim jezikom. Mi se razumijemo perfektno, rekao je Đoković za GQ, pa nastavio:
– Ako pogledate naše narodne nošnje, muziku, igre, hranu. Isto! Samo različite riječi da to opišu. Zato sam ja pristalica da se mi približimo što je moguće više. A da li je moguće da ponovo postanemo ista zemlja? Mislim da to nije realno moguće. Ali ništa nije nemoguće. Zato ja kažem da ako dokažemo da imamo iste korijene, istu istoriju, da dolazimo iz istih plemena, onda bi to možda pokrenulo ljude.
– Nisam siguran, vjerovatno i sam sumnjam u tu mogućnost. Ali to bi bar približilo ljude, a ja bih volio da vidim miroljubivije i prijateljskije odnose u regionu. Saradnju. Jer sada svakog ljeta, kada se približe ti veliki datumi, svi te godišnjice ratova, oni samo sve podsećaju na to. A mediji i političari nastavljaju da insisitiraju na tome, jače i jače svake godine. I tako je potpuno nemoguće približiti se. Samo se udaljavamo. Ja ne kažem da ljudi treba da zaborave. Veoma je teško to od ljudi tražiti. To mora da bude zapamćeno, žrtve uvek moraju da budu zapamćene, ali da li se tako krećemo naprijed?
Glavna ideja mu je da se sve zemlje koje su činile bivšu državu približe.
– Sto odsto. To je cijela ideja. Razumijem da smo mi danas različite države. Ali nadam se da bismo mogli da shvatimo da imamo mnogo toga zajedničkog, istorijski i kulturno, i da bi to možda moglo da nas ponovo spoji u jednu naciju.
Podsjeća on i kakav je problem imao kada je navijao za Hrvatsku.
– Kada sam 2018. javno navijao za Hrvatsku tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu, mnogi u mojoj zemlji, čak i najviši predstavnici Vlade, kritikovali su me. Ali za mene je to prilično jednostavno. Prvo, imam porodicu iz Hrvatske. Drugo, tako se osjećam u srcu. Kako da navijam za nekoga ko je dalje od mene nego za nekoga ko je moj komšija i sa kim ne samo da imam porodične veze, nego i mnogo sličnosti.
09.01.2025.
Đoković se posebno osvrnuo na svoje porijeklo:
“Uvijek sam bio veoma pacifistički nastrojen u svom pristupu i ponašanju prema svim nacijama u regionu. Tako je jer smo jednom bili ista zemlja. Porodica moje majke je potpuno hrvatska. Rođena je u Beogradu, ali svi su Hrvati”, istakao je Đoković, pa dodao:
“Sa očeve strane? Crna Gora i Kosovo. Ja sam rođen u Srbiji. Zato uvijek sve tretiram na isti način. Imam takav pristup da, ako smo nekad bili zajedno kao jedna nacija, onda imamo mnogo kulturoloških sličnosti, sličnosti običaja, tradicija, jezika… Zašto da se ne fokusiramo na te stvari?”.
Ovaj sjajni teniser je tokom Svjetskog prvenstva 2018. godine u fudbalu javno podržao reprezentaciju Hrvatske.
“Bio sam veoma osuđivan u mojoj zemlji, čak i od najviših zvaničnika vlade. Ipak, što se mene tiče, stvar je veoma prosta – prije svega, imam rodbinu iz Hrvatske. Kao drugo, tako se osjećam duboko u srcu. Kako mogu da navijam za nekoga ko je mnogo dalji od mene, a ne za onoga ko mi je komšija i sa kojim imam brojne odnose, ne samo porodične, već i mnogo sličnosti?”, kazao je Đoković.
C.P. 252 Bologna Centro, I-40124 (BO) – ITALIA