michael parenti

[JugoInfo] Che la terra ti sia lieve, compagno Michael Parenti

[english / hrvatskosrpski / italiano]

 
Che la terra ti sia lieve, compagno Michael Parenti
 
1) Slobodan Milosevic’s Preface to the Yugoslav/Serbian Edition of Michael Parenti’s Book “To Kill A Nation: The Attack on Yugoslavia” (2002)
2) La scomparsa di Michael Parenti, compagno e studioso (N. Finkelstein)
3) ,,Jugoslavija nije uništena zato što je propala, već zato što je uspela” / “La Jugoslavia non è stata distrutta perché ha fallito, ma perché ha avuto successo”
4) IN MEMORIAM: MICHAEL PARENTI (30. IX. 1933. – 24. I. 2026.) (SRP)
 
 
Si vedano anche, sul nostro sito, i seguenti testi di Michael Parenti:

I MEDIA E LE LORO ATROCITÀ. Rapporto presentato il 31 luglio 1999 a New York all’assemblea costitutiva del 

Tribunale Internazionale Indipendente sui crimini NATO contro la Jugoslavia proposto da Ramsey Clark (di M. Parenti, 1999)

https://www.cnj.it/24MARZO99/parenti.html

MADRE TERESA, GIOVANNI PAOLO II E LA FABBRICA DEI SANTI / Mother Teresa, John Paul II, and the Fast-Track Saints (2007)
https://www.cnj.it/documentazione/parenti07.htm
I HAVE A DREAM, A BLURRED VISION. The Real Story around Martin Luther King Jr. (by M. Parenti, 2013)
https://www.cnj.it/home/it/informazione/jugoinfo/7720-7757-50-years-ago-i-have-a-dream.html
 
 
=== 1 ===
“THERE IS A GROWING CONSCIOUSNESS IN THE WORLD OF THE NEED TO UNITE THE FORCES OF RESISTANCE”

Slobodan Milosevic

Slobodan Milosevic wrote a Preface to the Yugoslav/Serbian edition of the Michael Parenti’s book TO KILL A NATION – THE ATTACK ON YUGOSLAVIA that just appeared from the press in Belgrade…

PREFACE TO YUGOSLAV EDITION

I congratulate all those people who gave their contribution to translating and publishing of the book – TO KILL A NATION – THE ATTACK ON YUGOSLAVIA – in our country. Its author, Michael Parenti, is an American to whom every true veracious inhabitant of the Planet ought to be grateful for the great courage and ability to see and understand the events that marked the last decade of the twentieth century.
His fellow country man, Ernest Hemingway, wrote in 1948 in the introduction to his novel “Farewell to Arms” (which was, actually, published for the first time in 1929):”..wars are created, caused and started by the economic differences, and they are waged by the pigs which are trying to benefit from them”. 
For the killing of Yugoslavia, all media, political, economic and military means were used. 
The war against Yugoslavia was conducted on behalf of the great powers (Vatican, Germany, America…) because Yugoslavia stood in the way of their interests. It stood as an obstacle to the goals of the new world oppressors, the new colonialism.
It represented “a bad example” for all those countries and peoples who wished to stay free and independent, and who wish to have the international relationship on the equality basis. 
The powers which preempted the name – the International Community, only had understanding for those who supported them. They didn’t even want to hear for the ones who didn’t share their point of view and for the ones opposing the New World Order. 
The International Community, meritorious for the breaking of Yugoslavia, encouragement of extreme nationalism in all Yugoslav republics (especially in Croatia and Bosnia-Herzegovina) and responsible for the national conflicts, accused others for such actions; the ones that stood as an obstacle to their intentions, the ones who were the victims of these intents – it accused Serbs for the evil which it itself caused and performed. 
This was not just the immorality of the International Community, that is, of a certain part of it which advocated such immorality, but it was a crime of that certain part of the International Community as well. In a certain way this was a crime towards Croats and Muslims too, because they were pushed back to the past, to irrational nationalistic savagery. But, this crime, targeted against Serbs, was the greatest of all crimes ever directed towards any of the peoples in the second half of the twentieth century in Europe. 
Even the military support and involvement of Islamist extremists bothered no one despite they were the first Mujahideens ever appearing in the military conflicts in the European domain till that time. Nor was the military support of the regular Croatian Army given to the Croatian military units in Bosnia-Herzegovina of any interest to anyone. 
It was only Serbia’s material and moral help to the Serbian population living in warring Bosnia-Herzegovina that was causing rage and disgust of the so-called International Community to such extent that actions against “tyrannical and militant” political authorities in Belgrade were immediately taken, being in the shape of brutal economic and all other sorts of sanctions which were imposed to the just reorganized FR Yugoslavia, along with the military intervention against Serbs in Bosnia-Herzegovina in 1995 and against FR Yugoslavia in 1999, in the collaboration with the Albanian terrorists and separatists. Today Serbs in Croatia and Serbs in Bosnia-Herzegovina and Serbs in Serbia and all Serbs in general are guilty for the crimes of which they were the victims. 
The war against Yugoslavia was and still is waged without any moral scruples. Illegal “Court” in The Hague is one of the means of that war and the proof that it (the war) is still ongoing.  But the events, contrary to the intentions of the creators of the New World Order and of The Hague “Court”, show every day that there is a growing consciousness in the World of the need to unite the forces of resistance to the new oppressors.
Michael Parenti is among those people who undoubtedly gave great personal contribution to that resistance. 

The Hague, October 17, 2002 

Slobodan Milosevic
=== 2 ===
La scomparsa di Michael Parenti, compagno e studioso
di Norman Finkenstein
26 Gennaio 2026

Il mondo ha perso una delle sue grandi luci morali e intellettuali con la scomparsa di Michael Parenti. Più che uno studioso, era una colonna, un profeta del popolo e un campione irremovibile della liberazione, il cui lavoro ha armato generazioni con gli strumenti per comprendere e smantellare i meccanismi dell’impero e del capitale.

La vita di Parenti è stata una lezione magistrale di intellettualità impegnata. Lui comprese che la teoria non era un esercizio astratto, ma un’arma da affilare e condividere. Le sue opere pionieristiche, in particolare il monumentale “I vestiti nuovi dell’impero: un’analisi marxista dell’imperialismo del XXI secolo” e la fondamentale raccolta di saggi “Pane, rose e rivoluzione: un manuale per la prossima sinistra“, non rimasero semplicemente sugli scaffali. Vennero consumate, sottolineate e appassionatamente discusse in stanze di dormitorio anguste, in vivaci centri comunitari e alle proteste su sei continenti.

Aveva il raro dono di sezionare i sistemi globali più complessi – dalla finanziarizzazione e dalla predazione neoliberale all’intervento militare e all’egemonia culturale – con una chiarezza che era insieme sbalorditiva e rivoluzionaria. I suoi traguardi non furono misurati in riconoscimenti dai potenti, ma nei movimenti che nutrì. Per oltre cinque decenni, Parenti servì come mentore instancabile, insegnante paziente e bussola strategica.

Fu una figura fondativa della Coalizione Anti-Guerra degli anni 2000, le cui acute analisi fornirono la spina dorsale morale e fattuale per le mobilitazioni di massa. Stette sui picchetti con i lavoratori in sciopero, organizzò lezioni pubbliche contro il debito neocoloniale e prestò la sua formidabile voce alle lotte di liberazione dalla Palestina all’America Latina, ponendo sempre al centro l’agire degli oppressi.

Per gli attivisti, era un ponte vivente. Collega i movimenti del Potere Nero e anti-guerra degli anni ’60 e ’70 alle proteste anti-globalizzazione degli anni ’90, e queste, a loro volta, ai movimenti per la giustizia climatica e abolizionisti di oggi.

Insegnò che le nostre lotte non erano isolate, ma fili interconnessi dello stesso arazzo globale di resistenza. Un’intera generazione imparò da lui che essere anti-imperialisti significava essere per natura internazionalisti, femministi e coscienti dal punto di vista ecologico.

Per i marxisti, era una fonte rinfrescante di pensiero rigoroso e non dogmatico. Si impegnò senza paura con i nuovi movimenti sociali, criticò le ortodossie e insistette sul fatto che un socialismo vivente e pulsante doveva essere democratico nel profondo.

La sua famosa serie di conferenze “Solidarietà, non salvezza” divenne un rito di passaggio per i giovani della sinistra, instillando il principio che la vera solidarietà è orizzontale, umile e radicata nella lotta condivisa, non nella carità paternalistica.

Il calore personale di Michael era leggendario quanto il suo intelletto. Possedeva una risata tagliente e generosa, una capacità infinita di ascoltare e una cucina sempre aperta al dibattito davanti a un caffè forte. Faceva sentire tutti che il loro contributo contava, che la storia non era fatta da eroi distanti, ma dall’azione collettiva e cosciente.

Lasciando i suoi familiari, sopravvive anche a una comunità globale di pensatori, organizzatori e combattenti che portano avanti il suo fuoco. La sua eredità è incisa in ogni analisi critica di un titolo di giornale corporativo, in ogni discussione strategica che mette le persone al di sopra del profitto, e in ogni cuore che crede ancora che un mondo migliore non solo sia possibile, ma si stia costruendo, mattone dopo mattone collettivo.

Michael Parenti ha lasciato l’aula, ma la sua lezione continua. Il programma di studi è il nostro mondo, e l’esame finale è la nostra liberazione. Avanti, compagno. La tua lotta è ora la nostra.

Invece di fiori, la famiglia chiede di organizzare, educare e agitare nella propria comunità. Le donazioni possono essere effettuate al Fondo per l’Eredità di Parenti per l’Editoria Radicale, per garantire che testi essenziali rimangano accessibili a tutti.
 
=== 3 ===
Laka zemlja, druže nas, držao si čas kad je bilo najteže, u ustima zveri na kraju Hladnog rata. Socijalista do poslednje kapi krvi, pravi antiimperijalista, veliki prijatelj naše zemlje i naroda! Slava ti! 

,,Jugoslavija nije uništena zato što je propala, već zato što je uspela. Predstavljala je primer društva koje je, na sopstvenom nivou razvoja, obezbeđivalo svojim građanima besplatno obrazovanje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, zagarantovano zaposlenje, subvencionisano stanovanje i relativno visok životni standard. Upravo zato bila je neprihvatljiva za globalni kapitalizam.
Jugoslavija je pokazivala da je moguće organizovati društvo koje ne služi prvenstveno profitu, već ljudima. Takav primer predstavljao je opasnost – ne zbog onoga što je bio, već zbog onoga što je dokazivao da je moguće. Njeno uništenje nije bilo rezultat unutrašnjeg kolapsa, već planskog razaranja socijalne države kroz ekonomski pritisak, dugove i tržišne „reforme“.
Pre nego što je ispaljen prvi metak, Jugoslavija je već bila ekonomski okupirana. Programi štednje koje su nametnuli Međunarodni monetarni fond i Svetska banka razgradili su socijalne zaštite, uništili domaću industriju i stvorili masovnu nezaposlenost. Ta ekonomska destabilizacija stvorila je uslove za društveni slom koji je kasnije poslužio kao izgovor za političke i vojne intervencije.
Razbijanje Jugoslavije bilo je školski primer načina na koji neoliberalizam rastavlja funkcionalnu socijalnu državu i zamenjuje je dugovima, siromaštvom i etničkom fragmentacijom. Ono što je nazvano „oslobođenjem“ u praksi se pretvorilo u privatizaciju, nezaposlenost i trajnu zavisnost od stranog kapitala.
Zapadni mediji sveli su složen društveni raspad na moralističku predstavu sa jasno podeljenim zlikovcima i žrtvama, pažljivo prećutkujući ekonomsku agresiju koja je nasilju prethodila. Humanitarni rat nije ništa drugo do oksimoron – imperijalno nasilje upakovano u moralnu retoriku.
Antikomunizam je jedna od najvećih prevara moderne istorije. U slučaju Jugoslavije, poslužio je kao ideološko opravdanje za uništenje sistema koji je, uprkos svojim protivrečnostima, obezbeđivao socijalnu sigurnost i dostojanstven život milionima ljudi.
Dalla pagina FB di Бојан Драгићевић, 25 gennaio 2026
Traduzione in lingua italiana a cura di Olga Handjal:
Che la terra ti sia lieve, compagno, hai dato la lezione quando era più difficile, in bocca alla bestia alla fine della Guerra Fredda. Socialista fino all’ultima goccia di sangue, un vero antimperialista, un grande amico del nostro Paese e del nostro popolo! Gloria a te!

,,La Jugoslavia non è stata distrutta perché ha fallito, ma perché ha avuto successo. Ha rappresentato un esempio di una società che, al suo livello di sviluppo, ha offerto ai suoi cittadini istruzione gratuita, assistenza sanitaria gratuita, lavoro garantito, alloggi aziendali e sovvenzionati, un tenore di vita relativamente elevato. Proprio per questo era inaccettabile per il capitalismo globale.
La Jugoslavia ha dimostrato che era possibile organizzare una società che non servisse principalmente il profitto, ma le persone. Un simile esempio rappresentava un pericolo, non per quello che era, ma per quello che si è dimostrato possibile. La sua distruzione non è stata il risultato di un collasso interno, ma della distruzione pianificata dello stato sociale attraverso pressioni economiche, debiti e “riforme” di mercato. Prima che venisse sparato il primo colpo, la Jugoslavia era già occupata economicamente. I programmi di austerità imposti dal Fondo Monetario Internazionale e dalla Banca Mondiale smantellarono le tutele sociali, distrussero l’industria nazionale e crearono una disoccupazione di massa. Questa destabilizzazione economica creò le condizioni per un collasso sociale che in seguito servì da pretesto per interventi politici e militari.
La disgregazione della Jugoslavia fu un esempio da manuale di come il neoliberismo smantelli uno stato sociale funzionante e lo sostituisca con debito, povertà e frammentazione etnica. Quella che veniva chiamata “liberazione” si trasformò in privatizzazione, disoccupazione e dipendenza permanente dal capitale straniero.
I media occidentali ridussero la complessa disintegrazione sociale a uno spettacolo moralistico con cattivi e vittime chiaramente definiti, ignorando accuratamente l’aggressione economica che precedette la violenza. La guerra umanitaria non è altro che un ossimoro: violenza imperialista avvolta nella retorica morale.
L’anticomunismo è una delle più grandi frodi della storia moderna. Nel caso della Jugoslavia, servì come giustificazione ideologica per la distruzione di un sistema che, nonostante le sue contraddizioni, garantiva sicurezza sociale e una vita dignitosa a milioni di persone.
=== 4 ===
IN MEMORIAM: MICHAEL PARENTI (30. IX. 1933. – 24. I. 2026.)
[S.R.P., 28.1.2026.]

Michael John Parenti bio je američki politolog, akademski povjesničar, kulturni kritičar i predavač na sveučilištima. Parenti je bio osvjedočeni američki marksist i istaknuti intelektualac američke ljevice.

Rođen je u italoameričkoj radničkoj obitelji u New Yorku. Nakon završetka srednje škole, Parenti se zaposlio na nekoliko godina. Po povratku u školu, stekao je diplomu prvostupnika na City Collegeu u New Yorku. Dobio je studijsku stipendiju na Univerzitetu Brown gdje je 1957. stekao magisterij iz povijesti. Doktorirao je politologiju na Sveučilištu Yale.

Nakon što je doktorirao, Parenti je predavao političke i društvene znanosti na raznim visokoškolskim ustanovama. U maju 1970., dok je bio izvanredni profesor na Univerzitetu u Illinoisu, učestvovao je na demonstracijama protiv nasilja i pucnjave na američkim ulicama i ratova koje je Amerika vodila. Na skupu je došao u sukob sa policijom i bio je dva dana u pritvoru. Optužen je za tešku tjelesnu ozljedu policajca, remećenje javnog reda i mira i opiranje hapšenju. Nakon što je pušten uz jamčevinu, u septembru je započeo predavat na Univerzitetu Vermont. Sljedećeg mjeseca vratio se u Illinois kako bi se pojavio pred istražnim sucem u vezi optužnog predmeta. Usprkos višestrukim svjedočenjima koja su bila njemu u prilog, sudac ga je proglasio krivim po svim točkama optužbe.

U lipnju 1971., vratio se u Illinois na izricanje presude. Budući da je već bio zaposlen izvan države i jer su mnogi akademici iz cijele zemlje poslali žalbe u njegovo ime, spašen je od odsluženja kazne. Umjesto toga, dobio je dvije godine uvjetne kazne, novčanu kaznu i naređeno mu je da plati sudske troškove.

Ovaj incident je okončao Parentijevu karijeru profesora. U prosincu 1971., nakon što je njegov odjel Univerziteta Vermont jednoglasno glasao za obnovu njegovog ugovora o nastavi, upravni odbor Univerziteta i konzervativni državni zakonodavci intervenirali su i glasali za istek njegovog ugovora, navodeći Parentijevo “neprofesionalno ponašanje”. Bitka oko njegovog daljnjeg prisustva na fakultetu Univerziteta Vermont trajala je do početka 1972., ali je na kraju izgubio svoju tamošnju poziciju.

U sljedećim godinama nije mogao više dobiti posao predavača na neodređeno vrijeme. Od suosjećajnih kolega na fakultetima na koje se prijavio saznao je da je odbijen zbog svojih ljevičarskih stavova i političkog aktivizma. To razdoblje svog života kronološki opisuje u eseju „Borbe u akademskoj zajednici: Osobni izvještaj”, objavljenom u časopisu Dirty Truths. Raspravlja o širem pitanju političke ortodoksije u američkom visokom obrazovanju u poglavlju „Imperij u akademskoj zajednici” svoje knjige iz 1995., „Protiv imperija“. Budući da nije mogao osigurati stalnu egzistenciju kao profesor, Parenti se počeo posvećivati ​​pisanju, javnom govorništvu i politici.

Godine 1974. kandidirao se za Zastupnički dom SAD-a u Vermontu kao kandidat demokratsko-socijalističke stranke Liberty Union. Završio je na trećem mjestu sa 7,1% glasova. Tokom godina provedenih u Vermontu, Parenti se sprijateljio s Berniejem Sandersom. Međutim, njih dvojica su se kasnije razišla oko Sandersove podrške NATO bombardiranju SR Jugoslavije 1999. godine.

Osamdesetih godina, Parenti je bio gostujući suradnik na Institutu za političke studije u Washingtonu, D. C. Godine 2003. Klub za novu političku znanost dodijelio mu je nagradu za postignuća u karijeri. Godine 2007. primio je Potvrdu o posebnom kongresnom priznanju od američke zastupnice Barbare Lee.

Dvanaest godina bio je sudac u Projektu Censored. Također je bio član savjetodavnih odbora Mreže neovisne progresivne politike i Obrazovanja bez granica, kao i savjetodavnih uredničkih odbora Nove političke znanosti i Prirode, društva i misli.

U svojoj knjizi „Ubiti naciju: Napad na Jugoslaviju“, izdanu 2001., Parenti se pridružio drugim ljevičarima u osudi onoga što su smatrali demonizacijom, od strane zapadnih čelnika, Slobodana Miloševića i njegove Socijalističke partije Srbije. Parenti je napisao da je, suprotno tvrdnjama zapadnih medija o službenoj politici etničkog čišćenja, Srbija dugo bila etnički najraznolikija regija u Jugoslaviji s 200 000 muslimana koji žive u Beogradu te da se NATO bavio „licemjernim humanitarizmom” kao izgovorom za vojnu intervenciju i demontiranje javnog sektora u Srbiji. Godine 2003. Parenti je postao predsjednik američke nacionalne sekcije Međunarodnog odbora za obranu Slobodana Miloševića ICDSM. Odbor je osnovan kako bi potaknuo prekid suđenja za ratne zločine protiv Miloševića koje je započelo 2002. na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju ICTY u Haagu.

U posljednjim desetljećima života živio je u Berkeleyju u Kaliforniji. Bio je otac Christiana Parentija, akademika, autora i novinara.

Parenti je umro u svom domu u Berkeleyju 24. siječnja 2026. u dobi od 92 godine.



CANALE TELEGRAM: https://t.me/jugocoord
 
Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ETS
C.P. 252 Bologna Centro, I-40124 (BO) – ITALIA

 

Sharing - Condividi