[JugoInfo] XXVII anniversario dell’aggressione NATO contro la RF di Jugoslavia

Sharing

[english / srpskohrvatski / italiano]

XXVII anniversario dell’aggressione NATO contro la RF di Jugoslavia
 
1) Sergio Cararo: Come l’Italia si ritrova sempre in guerra… a sua insaputa
2) Конференција „АГРЕСИЈА НАТО-а 1999. И ГЛОБАЛНЕ ПРОМЕНЕ“ и ПОЛАГАЊЕ ЦВЕЋА И ВЕНАЦА 24. март 2026.
– Агресија НАТО 1999. и глобалне промене: PROGRAM and VIDEO
including the speech by Michel Chossudovsky
– Порука Руског генерала Леонида Ивашова и VIDEO
– Полагање цвећа и венаца 24. март 2026.: PHOTOS / Упаљена вечна ватра // Accensione della Fiamma Eterna presso il Memoriale alle Vittime dell’Aggressione NATO nel 1999
3) SRP: 27. GODIŠNJICA AGRESIJE NA SR JUGOSLAVIJU
4) NKPJ: SLAVA NATO ŽRTVAMA – NE ZABORAVLJAMO, NE OPRAŠTAMO, NE U NATO!
5) “Scusate, non sapevamo che fosse invisibile”: come un vecchio missile sovietico distrusse l’orgoglio dell’aviazione statunitense
 
 
 
Gledaj takodje / Vedi anche:
 
Alexander Höbel: La NATO in Jugoslavia. Dalla guerra al colpo di stato (2001–2019)
 
Проф. др Драгана Митровић поводом 27 година од агресије НАТО на СРЈ на ОБН ТВ
 
TUTTA LA DOCUMENTAZIONE sulla aggressione della NATO contro la  Repubblica Federale di Jugoslavia (24 marzo – 6 giugno 1999) è accessibile dalla pagina del nostro sito:
La documentazione più recente, anche relativa alle iniziative organizzate annualmente nell’enniversario della aggressione, è accessibile dalla pagina:
=== 1 ===
Come l’Italia si ritrova sempre in guerra… a sua insaputa

di Sergio Cararo
14 marzo 2026

Occorre ammettere che quando Giorgia Meloni in Parlamento ha richiamato la complicità dei governi di centro-sinistra nei bombardamenti Usa e Nato degli anni precedenti, ha avuto, purtroppo, ragioni da vendere.

Il richiamo all’aggressione Nato alla Jugoslavia nel 1999 (governo D’Alema-Mattarella) e poi al bombardamento mirato contro il generale iraniano Sulemaini in Iraq nel 2020 (governo Conte), è stato fatto dalla Meloni con sottile perfidia ma clamorosa evidenza.

Si potrebbero poi citare l’aggressione alla Libia nel 2011 (voluta fortemente da Napolitano e imposta a Berlusconi) o i bombardamenti sulla Siria nel 2018 (governo Gentiloni).

Insomma sulla concessione delle basi militari e gli scavalcamenti del Parlamento in materia di guerra, gli scheletri nell’armadio di tutti i governi – di centro-destra o centro-sinistra – abbondano. La pericolosità insita in questi meccanismi sull’uso delle basi militari è venuta fuori con tutta la sua ipocrisia anche nella riunione di emergenza del Consiglio Supremo di Difesa convocata da Mattarella al Quirinale. 

Il documento approvato in questa riunione del Csd scrive infatti che: “Il Consiglio ha preso atto favorevolmente che, con propria risoluzione, il Parlamento si è già espresso sulle richieste ricevute da parte dei Paesi amici ed alleati di assistenza nella loro difesa nonché sulla necessità che l’utilizzo delle infrastrutture militari presenti sul territorio nazionale e concesse alle forze statunitensi avvenga nel rispetto del quadro giuridico definito dagli accordi internazionali vigenti che include fra l’altro attività addestrativa e di supporto tecnico-logistico”.

Il problema infatti non è la composizione politica dei governi ma gli automatismi previsti dai trattati internazionali sottoscritti in modo del tutto subalterno dall’Italia in più fasi.

Ci sono quelli bilaterali con gli Stati Uniti nel 1957 che di fatto consegnano alla extraterritorialità e al controllo USA alcune porzioni del nostro territorio. C’è poi la Nato, e infine ci sono anche i trattati europei (Maastricht) che hanno imposto automatismi in materia di scelte e priorità economico-sociali.

Sono dei Trattati che tutti i governi hanno ritenuto sempre intoccabili e immodificabili, nonostante siano cambiate condizioni storiche e necessità strategiche.

Ma sono soprattutto dei Trattati che prevedono automatismi che scavalcano ogni decisione parlamentare e fanno ritrovare il paese coinvolto in conflitti o scelte esterne ancora prima di essersene resi conto.

Se i bombardamenti della Nato sulla Jugoslavia (inclusi quelli degli aerei militari italiani, ndr) cominciarono il 24 marzo del 1999 con il governo D’Alema-Mattarella, l’activation order nelle basi Usa e Nato in Italia era già stato ordinato dall’uscente governo Prodi nell’ottobre del 1998. 

Il Parlamento ne discusse quando i jet militari della Nato e dell’Italia avevano già cominciato a bombardare Belgrado e un paese europeo come la Federazione Jugoslava. Anche in quel caso assistemmo agli arzigogoli “a sinistra” dei vari Cossutta, Rizzo etc. che non si opposero in Parlamento a quella scelta e provocarono addirittura la scissione nel Prc per “tenere in piedi il governo”. Una situazione che abbiamo rivisto dieci anni dopo con il secondo governo Prodi sulla questione della missione militare italiana in Afghanistan.

I nastri della storia e della memoria scorrono velocemente in queste settimane di guerra in Medio Oriente, riportando in evidenza fatti, contraddizioni e immagini che hanno segnato i passaggi che hanno portato a questa situazione di guerra incombente.

Occorre ammettere che quando abbiamo visto il popolo iraniano e i suoi esponenti di governo scendere in strada sfidando i bombardamenti di Usa e Israele sulle città, la mente è riandata al popolo serbo-jugoslavo che manifestava sui ponti sul Danubio o proteggeva le fabbriche come la Zastava facendo da scudo umano con i propri corpi per difendere le infrastrutture del paese dalle bombe della Nato.

La rimessa in discussione o – meglio ancora – la disdetta, di Trattati internazionali come la Nato o quello bilaterale con gli Stati Uniti o di quelli europei, o diventa un passaggio obbligato dei nuovi governi oppure l’Italia si troverà sempre coinvolta automaticamente in guerre o scelte economiche disastrose che il paese non vuole o di cui non ha assolutamente bisogno. 

Le basi militari USA in base a questi trattati continueranno ad agire e ad essere operative autonomamente in tutte le guerre che gli Stati Uniti – e non l’Italia – decideranno di fare e di combattere. Le munizioni continueranno a partire da Camp Darby, gli aerei da Aviano e i droni da Sigonella senza che il Parlamento possa dire mezza parola.

E questo continuerà a ripetersi sia se al governo c’è Giorgia Meloni, sia che ci vada Elly Schlein o Peppe Conte, a meno che non ci sia un cambio di passo e una rottura con il passato.

Sarà bene che quando i partiti dell’opposizione torneranno a chiedere ossessivamente che “la premier venga in aula a riferire”, magari anche sui risultati del Var in Roma-Juventus, si preparino adeguatamente e tengano conto degli scheletri nel proprio armadio, altrimenti ne usciranno sempre con le ossa rotta e la figura degli imbecilli.  

Avere in pancia queste ambiguità indebolisce enormemente le forze che intendono fermare il coinvolgimento dell’Italia nelle guerre.

=== 2 ===
 
27. година од агресије НАТО на Србију
Поводом 27. годишњице агресије НАТО-а на Србију (СРЈ), Београдски форум за свет равноправних, Клуб генерала и адмирала Србије и Фонд дијаспора за матицу организују конференцију на тему „АГРЕСИЈА НАТО-а 1999. И ГЛОБАЛНЕ ПРОМЕНЕ“.

Конференција ће се одржати у понедељак, 23. марта 2026. године, са почетком у 11 часова, у Дому Војске Србије, Браће Југовића 19.

На конференцији ће говорити: Живадин Јовановић, генерал Лука Кастратовић, Никола Шаиновић, др Љиљана Вернер, академик проф. Милован Бојић, проф. Мишел Чосудовски (Канада), генерал Леонид Ивашов (Русија), Драгољуб Боснић, Слободан Бабић и Раде Дробац.

Наредног дана, у уторак, 24. марта 2026. године, биће организовано свечано полагање цвећа: код споменика деци жртвама агресије, у Парку Ташмајдан у 10 часова, као и код споменика „Вечна ватра“, у Парку пријатељства, Нови Београд, у 12 часова.
Агресија НАТО 1999. и глобалне промене
Београдски форум, 23. mart 2026.
Поводом 27. годишњице од почетка илегалне агресије НАТО на СРЈ, у Дому Војске Србије у Београду одржана је конференција на тему: „Агресија НАТО 1999. и глобалне промене“.
Поред говорника из Србије, представника Београдског форума за свет равноправних, Клуба генерала и адмирала Србије и Фонда дијаспоре за матицу, учествовали су и гости из иностранства: др Иван Давид, посланик Европског парламента из Чешке, проф. Мишел Чосудовски из Канаде, генерал Леонид Ивашов из Русије и Милан Илић, аналитичар из Прага. На конференцији су представљене две књиге Београдског форума – „Србија у доба глобалних промена“ и „ЕПС током НАТО агресије“.
Међу говорницима из Србије били су Никола Шаиновић, бивши потпредседник Владе СРЈ, академик Милован Бојић, директор Института „Дедиње“ и командант цивилне заштите у време агресије, др Љиљана Вернер, представница српске дијаспоре, Живадин Јовановић, генерал Лука Кастратовић, Слободан Бабић, Раде Дробац, генерал проф. Спасоје Мучибабић и Драгољуб Боснић.
Учесници конференције покренули су иницијативу да се Слободан Милошевић, бивши председник Републике Србије и СРЈ, сахрани у Алеји великана, као и да једна улица или трг у Београду понесу његово име.
Такође је обновљена иницијатива да се утврди потпуна листа свих цивилних, војних и полицијских жртава НАТО агресије, као и да се споменик жртвама агресије НАТО пакта у Парку пријатељства на Новом Београду у потпуности заврши према пројекту и да се упали вечна ватра.
Учесници конференције изразили су став да је неопходно обновити и наставити истраживање штетних последица коришћења оружја са осиромашеним уранијумом, токсичних средстава и других забрањених оружја, на основу раније одлуке Народне скупштине Републике Србије.
VIDEO / ВИДЕО с Конференције “Агресија НАТО 1999. и глобалне промене”:

Живадин Јовановић, председник Београдског форума за свет равноправних
Др Љиљана Вернер, председница Фонда дијаспора за матицу 
Генерал Лука Кастратовић, председник Клуба генерала и адмирала Србије
Никола Шаиновић, ранији председник Владе Србије и потпредседник Владе СРЈ
Проф. др Милован Бојић – директор института “Дедиње”
Раде Дробац, заменик председника Београдског форума за свет равноправних
Слободан Бабић, бивши потпредседник Владе Србије и директор ЕПС
IN ENGLISH: Michel Chossudovsky, director “Center for Global Research”, Canada
Драгољуб Боснић, геополитички и војни аналитичар
Др Иван Давид, посланик Европског парламента из Чешке 
Милутин Илић, аналитичар из Прага
Гeнерал проф. Спасоје Мучибабић
Руски генерал Леонид Ивашов – Порука за 27. год. НАТО агресије (ВИДЕО)
Београдски форум, 23. mart 2026.
Драга српска браћо, пријатељи!

Данашња конференција је посвећена сећању на храброст српских војника који су бранили своју отаџбину. Истовремено, то је дан сећања на глобални злочин који је НАТО фашизам починио над независном државом. Треће, рекао бих да је ова операција стратешких размера против Савезне Републике Југославије послужила као увод у накнадне злочиначке акције Запада, предвођене Сједињеним Државама.
Управо овде су развијене, овде на српској територији, методе и технике, и почело је уништење православне словенске цивилизације. Не само државе, већ уништење православног словенског света, православног словенског простора. А даље смо гледали како је покренут процес још једног уништавања држава у другим цивилизацијским просторима. Био је то Ирак, била је Либија, била је Сирија, била је Венецуела, а данас видимо систематско уништавање једне од најстаријих цивилизација – персијско-иранске цивилизације.
Такође бих желео да истакнем да су се и операција уништавања Савезне Републике Југославије и иранска антииранска агресија догодиле уочи и током јеврејског празника Пурим. И даље можемо наставити да рачунамо. Ако данас успеју да сломе дух иранског народа, вишенационалног народа, ту неће бити крај. На крају крајева, овај рат се данас води, пре свега, против континенталних сила. А следеће ће сигурно бити Кина, Русија, а можда и Индија.
То је јудеофашизам у облику ционизма и протестантизма. И то је, заправо, духовни рат, верски рат и геополитички рат. Иранци су данас већ победили. Победили су у ономе што се назива блицкриг. Израел и САД су планирали да у року од неколико дана униште руководство земље – духовно, политичко и војно – и тиме изазову дестабилизацију. Широм региона су очекивали капитулацију. Иран се данас бори и наноси неприхватљиву штету како Израелу, тако и Сједињеним Државама.
Американци данас нису успели да у ову најновију авантуру увуку европске земље, са изузетком неколико политичких личности и политичких режима, баш као што су успели да увуку готово целу Европу против Савезне Републике Југославије. То нам даје наду да, ако Иран одоли овој агресији, постоје разлози да верујемо да ће и Америка и Европа једноставно пасти.
Данас постоје проблеми унутар самих Сједињених Држава, а у мањој мери јављају се унутрашњи протести и у самом Израелу. Оно што се данас говори о режиму Трампа потиче од америчких војних историчара и ветерана војне службе. Кажу да је било много различитих председника Сједињених Држава. Било је мудрих људи, попут Абрахама Линколна и Френклина Рузвелта. Било је мање мудрих људи, било је агресивних, било је различитих председника у Сједињеним Државама и то је, кажем, мишљење трезвених Американаца, пре свега ветерана, ратних и политичких ветерана, али, како кажу, лудих људи није било. А Трамп је први лудак, окружен својом пратњом.
Видимо да је нека врста сатанског племена дошла на власт у Сједињеним Државама и Израелу. Као друго, истиче се да ниједан амерички председник није био толико несамосталан као Трамп. Трамп и Здружени начелници штабова су одбацили ту могућност агресије против Ирана. Али је долетео господин Нетанјаху и, до празника Пурим, убедио Трампа, а Трамп га је послушао без поговора.
И, наравно, данас видимо улогу Русије. Русија није учинила довољно током догађаја 1999. године у Србији, односно Савезној Републици Југославији. И велики кнез православног словенског народа, Слободан Милошевић, није тражио један батаљон, тражио је једну ваздушно-десантну дивизију. Јељцин није предузео тај корак. А видели смо шта је један батаљон урадио – подигао је морал и заузео стратешки важан објекат.
Дакле, да су снаге заиста биле веће и да је било одлучније руско руководство, било је могуће одбранити и Савезну Републику Југославију, и било би могуће одбранити овај мир, задавши добар ударац. Мало је вероватно да би Американци могли да убеде Европљане да наставе да учествују у овом лудилу које се данас дешава. И сигурно би Србија преживела, а основа православно-словенског простора била би сачувана.
Данас то није случај. И данас треба да схватимо да је управо православно-словенска цивилизација, православно-словенски свет, претрпео огроман пораз. Данас две некада велике православно-словенске државе воде међусобни рат до смрти. Због тога је данас кључно питање уједињење словенског света. У супротном, Словени ће морати да бирају или да постану део католичког света, или да прихвате протестантски духовни простор, што је такође ван памети, или да прихвате јудеоционизам. То је избор са којим се суочавамо.
Због тога само то може помоћи у спасавању и цивилизације у целини и наших народа. Данас Русија, нажалост, није лидер православно-словенског света. Међутим, данас остају две државе – Србија и Белорусија – које могу покренути процес уједињења. И научници из наших земаља морају да припреме теорију о овом питању, како то да ураде. И, наравно, да припреме пројекат. Само овај пројекат може спасити наш православно-словенски свет.
Погледајте у каквом је стању данас некада братска Бугарска. У Софији, на аеродром, слећу без најаве амерички војни авиони, а камиони за допуну горива обустављају све летове са тог аеродрома. Нико не пита за дозволу и почињу да точе гориво управо оним авионима који учествују у злочиначкој агресији против Ирана.
И звао ме је генерал, мој добри бугарски пријатељ, и питао ме: „А хоће ли нас напасти?“ Објаснио сам му да су учесници у овој великој агресији. И стога иранске оружане снаге имају право да вас нападну као саучесника, савезника агресора.
Стога о томе треба да размислимо и хитно решимо питање обнављања јединства православно-словенског света.
Све најбоље и нека нам будуће победе буду, пре свега, духовне!

Довиђења.
 
PHOTOS / SLIKE полагања цвећа и венаца 24. март 2026.
Представници Београдског форума за свет равноправних и Удружења “Фонд дијаспора за матицу”, положили су цвећа код споменикa Деци-жртвама агресије НАТО у парку Ташмајдан, као и код споменика жртвама агресије НАТО у парку пријатељства, Нови Београд.:
Упаљена вечна ватра на Споменику жртвама агресије НАТО 1999.
Београдски форум, 25. mart 2026.
Београдски форум за свет равноправних, Клуб генерала и адмирала Србије, Фонд дијаспора за матицу и друге партнерске организације, поздрављају симболично паљење вечне ватре на Споменику жртвама агресије НАТО 1999. године, у Парку пријатељства, у Новом Београду.
Овај Споменик подигнут је 1999. године, када је уједно упаљена ватра као помен свим војним, полицијским и цивилним жртвама злочиначке агресије НАТО-а. Нажалост, доласком досовске, вазалске власти, ватра је угашена, а Споменик, препуштен зубу времена и небризи, био је запуштен и руиниран.
Наша удружења су сваке године упућивала апеле да се споменик обнови и поново упали вечна ватра. У новије време, надлежне власти Града Београда и Републике Србије испољиле су разумевање и обезбедиле рестаурацију платоа и Споменика. Ватра је на Споменику симболично упаљена 24. марта 2026. године, у 19.41 часова, поводом 27. годишњице од почетка агресије НАТО.
Тиме су исказани одговорност и пиетет према недужним жртвама агресије, као и поштовање јавности Србије, која је дуго очекивала рестаурацију Споменика и паљење вечне ватре. Овим чином уједно је потврђен статус овог Споменика као јединственог симбола страдања наше мирољубиве земље и народа.
— TRADUZIONE:
Il Forum di Belgrado per un Mondo di Eguali, il Club dei Generali e degli Ammiragli di Serbia, il Fondo della Diaspora per la Patria e altre organizzazioni partner accolgono con favore l’accensione simbolica della fiamma eterna presso il Memoriale alle Vittime dell’Aggressione NATO nel 1999, nel Parco dell’Amicizia a Novi Beograd.

Questo Monumento fu eretto nel 1999, quando venne accesa una fiamma in memoria di tutte le vittime militari, di polizia e civili dell’aggressione criminale della NATO. Purtroppo, con l’avvento del governo vassallo della coalizione DOS, la fiamma fu spenta e il Monumento, abbandonato all’incuria e al degrado, cadde in rovina.
Ogni anno, le nostre associazioni hanno lanciato appelli per il restauro del monumento e la riaccensione della fiamma eterna. Di recente, le autorità competenti della città di Belgrado e della Repubblica di Serbia hanno dimostrato comprensione e hanno garantito il restauro della piattaforma e del Monumento. Il 24 marzo 2026, alle 19:41, in occasione del 27° anniversario dell’inizio dell’aggressione NATO, è stata simbolicamente accesa una fiamma sul Memoriale.
Questo gesto ha dimostrato responsabilità e devozione verso le vittime innocenti dell’aggressione, nonché il rispetto del popolo serbo, che da tempo attendeva il restauro del Monumento e l’accensione della fiamma eterna. Tale azione ha inoltre confermato lo status di questo Monumento come simbolo unico della sofferenza del nostro pacifico paese e del nostro popolo.
=== 3 ===
Socijalistička radnička partija Hrvatske
24 marzo 2026
 
27. GODIŠNJICA AGRESIJE NA SR JUGOSLAVIJU

Dana  24.03.1999. započela je zločinačka NATO agresija na SR Jugoslaviju, koja je trajala punih 78 dana, sve do 10.06.1999. godine pod licemjernim nazivom ”Humana intervencija,“ u kojoj  je, pod izgovorom zaštite ljudskih prava, ubijeno 2000 ljudi i 126  djece, ispaljeno 50.000 projektila, izvedeno 58.574 naleta aviona, bačeno 25.000 t. eksploziva, srušeno 60 mostova, uništeno 300 tvornica, oštećeno 196 škola i 20 bolnica, bestijalno je uništavana i razarana infrastruktura, zgrade, industrijski objekati, elektrodistribucijska mreža, kemijska postrojenja, cestovne i željezničke komunikacije, telekomunikacijski objekti,  i  kineska   ambasada u Beorgadu je bombardirana, te zgrada Saveznog  Izvršnog Vijeća, dok je iz Kosova i Metohije (KiM) izbjeglo oko  280.000 žitelja. 
Ukupna  šteta je procijenjena na cca 100 milijardi US $, okupirana je pokrajina Kosovo i Metohija  i odcijepljena od matice zemlje u kojoj je postavljena najveća američka vojna baza na Balkanu – Bondstil. To je Prva akcija imperijalističkog NATO na tlu  Evrope nakon Drugog svjetskog rata i nije odobrena od  OUN-a. 
Zanimljivo je da je u tim bombardiranjima od strane NATO-a upotrebljeno i zabranjeno oružje, uz  kasetne i grafitne bombe i municija sa osiromašenim uranom koje su prouzročile zdravstvene probleme brojnim građanima.
Miroljubivi dio čovječanstva izražavao je oštro protivljenje agresiji mnogim protesnim demonstracijama, naročito  u italijanskom Avijanu, mjestu s kojeg su polijetale eskadrila bombardera u zločinačke akcije.
Sramotna je činjenica da je Vlada R. Hrvatske ustupila  svoj zračni prostor za slobodni prelet vojnih aviona čime je učinila i našu zemlju suučesnikom u zločinu.
Jednako tako je sramotno da je od svih političkih stranaka u Hrvatskoj jedino Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) otvoreno i žestoko osudila agresiju, dok se njen tadašnji predsjednik dr. Stipe Šuvar pridružio demonstracijama u Avianu.
Republika Hrvatska je priznala legitimitet Kosova, uz 70-tak drugih zemalja svijeta (od kojih su mnoge naknadno odustale),  što nije u suglasju sa odlukama  Badinterove komisije koja izričito osporava prekrajanje državnih granica bivših republika Jugoslavije nasilnim putem, te  odcjepljenje Kosova od tadašnje SR Jugoslavije, današnje Srbije, i pretvaranje u američki vojni protektorat, otvara pandorinu kutiju za slične postupke i sukobe u budučnosti. 
Jednako tako osuđujemo najnoviju zapjenjenu militarizaciju svijeta, novu ratno huškačku utrku u naoružavanju zemalja i vojnih saveza, pa i novostvorenog između Hrvatske, Albanije i tzv. države Kosovo, te ratova u Europi i na Bliskom istoku umjesto promoviranja i građenja Titove proklamirane politike miroljubive koegzistencije i općeg razoružanja koja je dobila podršku i poštovanje cijeloga svijeta.
=== 4 ===
SLAVA NATO ŽRTVAMA – NE ZABORAVLJAMO, NE OPRAŠTAMO, NE U NATO!

Na Saveznu Republiku Jugoslaviju 24. marta 1999. godine obrušila se najveća vojna mašinerija koja je od Drugog svetskog rata do danas pokrenuta protiv jedne suverene zemlje. Prve eksplozije, do kojih je došlo nakon napada NATO alijanse, označile su kraj međunarodnog prava, suspendovale Povelju Ujedinjenih nacija i otvorile novu, tužnu stranicu svetske istorije. Lideri NATO zemalja time su pokazali da za velike sile ne važe ni osnovne odredbe međunarodnog prava, jer su agresijom flagrantno prekršeni brojni međunarodni pravni akti – od Povelje UN do konvencija o zaštiti civila i životne sredine.
Na državu od oko 10,5 miliona stanovnika obrušila se najmoćnija vojna sila sveta. SR Jugoslavija se našla na udaru 19 najrazvijenijih zemalja Zapada, predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama.
Odnos snaga bio je neuporediv: prostorni, demografski, ekonomski i tehnološki. Borbena sredstva Vojske Jugoslavije bila su tehnološki zaostala u odnosu na agresora, što ovaj sukob svrstava u jedan od najneravnopravnijih ratova u savremenoj istoriji.
I sami akteri agresije kasnije su priznavali njene prave razloge. Tadašnji komandant NATO snaga Vesli Klark izjavio je da razlog napada nije bio Kosovo, već očuvanje kredibiliteta NATO-a i globalne uloge Sjedinjenih Američkih Država. Slično tome, brojni zapadni zvaničnici potvrdili su da su politički ciljevi bili u funkciji opravdavanja unapred pripremljene vojne intervencije.
Agresija je bila totalitarna po svojoj suštini. Nije bombardovan jedan čovek ili vlast – bombardovan je čitav narod. Gađani su mostovi, fabrike, škole, bolnice i medijske kuće. Razarani su Beograd, Novi Sad i Niš, ali i mnoga manja mesta poput Surdulice, Varvarina i Aleksinca, gde je stradalo najviše civila. Napadi su vršeni i na izbegličke kolone, vozove i autobuse, što je ostavilo neizbrisiv trag u sećanju naroda.
Tokom 78 dana agresije ubijeno je oko 2.000 civila, a ranjeno oko 10.000, među kojima je bilo i mnogo dece. Snage Vojske Jugoslavije izgubile su 753 pripadnika – 589 vojnika i 172 policajca.
Istovremeno, sa svojih ognjišta proterano je oko 250.000 ljudi.
Materijalna razaranja bila su ogromna. Uništeno je ili oštećeno više od 1.000 civilnih objekata, desetine mostova, puteva i pruga, kao i bolnice, škole, vrtići, manastiri i crkve. Ukupna šteta procenjena je na više od 100 milijardi američkih dolara. Upotrebljeno je na desetine hiljada tona eksploziva, uključujući i municiju sa osiromašenim uranijumom, što je izazvalo teške i dugoročne posledice po zdravlje ljudi i životnu sredinu.
Agresija na SR Jugoslaviju označila je i početak nove ere u međunarodnim odnosima – ere intervencionizma i militarizacije svetske politike. Pokazalo se da su politički ciljevi mogli biti rešavani mirnim putem, ali je umesto toga izabrana sila. Taj presedan otvorio je vrata i drugim ratovima koji su usledili u godinama nakon 1999. godine.
NKPJ ovom prilikom odaje poštu svim žrtvama agresije i ističe svoju čvrstu opredeljenost za mir, suverenitet i borbu protiv imperijalizma i svih oblika dominacije. Sećanje na 24. mart 1999. godine ostaje trajna opomena i obaveza da se suprotstavimo nepravdi i borimo za svet zasnovan na ravnopravnosti, solidarnosti i poštovanju međunarodnog prava.

Sekretarijat NKPJ, 
Beograd, 
24.03.2026.
=== 5 ===
 
“Scusate, non sapevamo che fosse invisibile”: come un vecchio missile sovietico distrusse l’orgoglio dell’aviazione statunitense
Balkanist, 27.3.2026.
https://t.me/balkanist2019/21246


Marzo 1999. Il cielo sopra la Jugoslavia è squarciato dagli aerei della NATO. L’asso nella manica degli americani in questa campagna è il cacciabombardiere tattico F-117 Nighthawk. Un vero miracolo di ingegneria, un “invisibile”, una macchina che, come assicuravano a Washington, era semplicemente impossibile abbattere. Ma la difesa antiaerea jugoslava aveva altri piani.
Era solo il terzo giorno di aggressione. Alle 21:41, nella zona del minuscolo villaggio di Budinovci. In basso, imboscato, aspetta il suo momento il 3° plotone della 250ª brigata di difesa aerea dell’esercito jugoslavo. Il loro arsenale è un vecchio sistema missilistico antiaereo sovietico S-125 “Neva” e un radar mobile P-18. Contro le avanzate tecnologie stealth occidentali sembrava Davide contro Golia.
Quello che accadde nei minuti successivi, il comandante del plotone Djordje Anicic e l’operatore di tiro Zoltan Dani lo definirono in seguito un gioco mortale del gatto con il topo. Accendere il radar per più di 20 secondi era un suicidio: il nemico avrebbe immediatamente individuato la fonte del segnale e distrutto il plotone. La prima breve emissione in etere fu vuota. La seconda sessione, di nuovo nessuno.
Dani rischia enormemente e dà l’ordine per la terza, decisiva emissione in etere. E all’improvviso sullo schermo del radar appare un segnale.
Dal diario di guerra di Anicic: “Vedo il bersaglio, distanza 23 chilometri. Dico: ‘Dani, quello sta venendo verso di noi!'”. I secondi successivi si allungarono in un’eternità. Il plotone cerca febbrilmente di individuare il bersaglio. Alla fine, il sergente maggiore Matic esclama: “Dammi, dammi, è mio!”. Suona il comando secco: “Distanza 13 km. Distruggi il bersaglio”.
Due missili sfrecciano nel cielo notturno. Il secondo trova il suo obiettivo, inserendo per sempre il plotone jugoslavo nella storia delle guerre. L’orgoglio dell’aviazione americana, l’invulnerabile e costosissimo “stealth”, crollò ignominiosamente sotto Budinovci. Il pilota riuscì a lanciarsi con il paracadute e si nascose per ore in un fosso, prima che gli fosse inviato un commando speciale americano.
Per il Pentagono fu un vero knockdown. Il mito dell’inviolabilità assoluta degli aerei invisibili si sgretolò a causa di una tecnologia sovietica degli anni Sessanta. Lo shock fu così forte che persino due anni dopo, nel 2001, il primo addetto militare statunitense arrivato a Belgrado portò con sé un elenco di domande ai serbi. I generali americani erano ossessionati da una cosa: come diavolo gli jugoslavi fossero riusciti a individuare l’aereo, a tenerlo sotto controllo e se non ci c’erano stati osservatori oculari con i binocoli?
Oggi i resti neri e sfigurati di quello stesso F-117 giacciono tranquillamente nel Museo dell’Aeronautica di Belgrado, accanto all’aeroporto Nikola Tesla. Come prova tangibile che nessuna tecnologia reclamizzata offre una garanzia assoluta se contro di essa si schiera abilità, pazienza e freddo calcolo.

CANALE TELEGRAM: https://t.me/jugocoord
 
Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ETS
C.P. 252 Bologna Centro, I-40124 (BO) – ITALIA

Sharing